Why did you have to go...

I kada život izgubi onaj hrskavi okus i kada ispari onaj fini okus čokolade u ustima prestane sve biti tako ukusno i lijepo, i zapravo shvatimo u kojem blijedilu živimo...

Ali sve je to za ljude jer ipak svi mi živimo u našem svijetu opkoljenom vodom koja se moze svaki tren pretvoritiu fini ajmo reci vas najdrazi sok... (schweppes .mmm...)
Stvar je dobre volje (i dobrog ukusa...) =) hhh, svaki detalj vašeg slatkog života preba isplanirati, i pstati pri svojim snovi i učiniti baš sve stvari koje su potrebne da se ostvare...
To je to... Nema lakšeg... Samo živi kako se živi tebi, o slobodo...

I teško je shvatit kad nam je tolika velika odgovornost dana, nemože se tako lako..

... live for everything that surrounds you...

I svaki tren je vrijedan življenja.

Slavila se NOVA! Jeeej!

I sada, bilo pa proslo, neznam zasto mi se neda zadrzavati na tim, zapravo po mom misljenju glupostima. Iako mi je to nekada znacilo sve, ta sreca, to zadovoljstvo i uzivanje u sreci sa prijateljima, sve je to super, ali, idemo dalje.
Mozda sam previse bila usredotocena na guranje dalje i dalje, samo da se prebrodi ova nesreca i nezadovoljstvo koje je trajalo. Ali sada, to je proslo, i napokon, napokon se mogu opustiti i uzivati u sreci i zadovoljstvu nakon rijesenih problema, jednostavno, flegma...

To je sreca... Naravno, necemo ju tako definirati, ali, trenutno, necu postavljati pitanja sto je to, ovaj osijecaj, to je sreca, uzivam, i zelim zadrzati ovaj trenutak. Znam da ce nestati, i sasvim sam smirena sto se tice toga zbog cega se zapravo sama sebi divim. Inace nije bilo tako, bojala bi se uzivati jer bi znala da ce nestati i samo bi cekala onaj trenutak kada bi nestala i onda bi zalila.
No, Nova Godina nam je donjela mnoge promjene, i sad sam ponosna na sebe! Uspijevam, mijenjam se.
I sretna sam zbog svega, mozda mi je zaista krenulo, mozda je doslo mojih 5 minuta. Sve u svemu, sve je super, okolinu posteno odjebi i zivi kako se zivi tebi...! To je To! hh.

Mozda i je, a mozda i nije. Nema knjige koja nas moze nauciti kako biti sretni, ili kako dovesti srecu u svoj zivot. Kreni od pocetka, prvo moras naci ono sto nije dobro, a ne naivno nalaziti uspomene i piliti i zivjeti od njih. Ne, naci problem, rijesiti, i krenuti ispocetka.
Iako se cini tesko krenuti, mah, treba skupiti snage...
Ipak, ovo je samo jedan od nacina, nacin kojim sam ja pokusala i uspijela. Ali svatko ima svoj nacin. I svima zelim srecu u poboljsavanju svog zivotnog statusa.

Knjiga napreduje, zapravo, uskoro će biti zavrseno prvo poglavlje, samo da imam malo više vremena... khm...
Al dobro, život, ljubav, zdravlje, ono uobičajeno, ma sve oke. Za razliku od prošlog javljanja.
=)
Da, sva ona strka, grozota, ali, sve se to da sresit, hh, baš. Ali dobro, čemu biti nazahvalan, nepotrebno. Sada objavljujem svoje vrlo dobre ocjeme iz etike, jeee, krenulo mi je. Ali odmah prelazimo da drugi trag jer je mislim nepotrebno ostati ne temi ˝škola˝. Zar ne ?

Pa opet, ona inače uber kul osoba, jok, još uvijek je kul, i da, još uvijek mi je stalo do nje, i naravno, još uvijek mi jaaaako diže živce. A jbg, treba meni malo više da puknem. belj.

Rubell, slušaj taj šum vjetra i miris borove šume, tu si, doma, ispred svoje kuće, sad si sretna... Uđi...

I dalje se situacije mjere na teoriji keksa, no nisam sigurna dali je to objavljeno, mislim da nije, hmmm, onda kriva adresa...
Šalje pozdrav! Mwa!

Nastavljam, sa smiješkom, već me boli lice od smijanja, svakog trena.
Ah, svi problemi navalili na mene, a ja, o dalje se skrivam pod smješkom, oni simpatičnim veselim, zaigranim smiješkom.
Nestala su 2 najbolja prijateljstva, ja sam i dalje tu, i da, smijem se, nedam se, nije sada vrijeme da odustanem.
Pozitiva, i smijem se, da, o smijem se, navlacim iz dana u dan taj osmijeh.
Gledam ljude oko sebe, oduzeto mi je sve za što sam ikad živjela, a to je zapravo bilo prijateljstvo, ljubav, ili sreća i zadovoljstvo druženja s prijateljima.
Smijem se, i kada pada kiša i kad sije sunce.
Smijem se, i kada ne osijecam tlo pod nogama, smijem se.
Smijem se, I kada sam sama, i kada sam u društvu.

Svako jutro, stojim pred ogledalom, navlačim ispočetka osmijeh, i boli me lice, boli me, boli me srce, raspada se. I dok kroz suze gledam sve oko sebe, ne, smijem se, i nedam se.
Boli, plačem, ali nitko to ne vidi, jer se smijem, i smijem, i smijem...

I vidim sve, sve, i ne vjerujem svojim očima, opipljivo je, ali ne vjerujem.
Zar sada, kad mi je najpotrebnije, zašto?
...ajmo Rubell, Idemo onako kako smo vježbali...
Smiješak!

Uskoro će Nova godina! =)
Iako treba čekati još nekih mjesec dana, ali, dobro je planirati unaprijed!
Jeeej!
Želim 12. ić na Prljavce! Ha! I iskreno se nadam da ce mi taj pothvat uspjeti! Jes!
Učim talijanski, o da, o da, o da! I dobila sam komad! =( A baš sam planirala imati 5! faking gimnazija! Čitanje, eh, čitanje novog teksta me zajebalo! Dobila sam komad! Baš me našla.! Joooj!

Počela sam pisati knjigu, i napisan je već cijeli uvod i početak prvog poglavlja! Hehe! Nadam se da će knjiga biti završena, valjda mogu izdržati i pisati do kraja. I napon petak, gotova škola, do sljedećeg tjedna.
Boli me vrat, jako, od treninga! ccc.

Onako, sreca me mozda nije napustila! Ima je, malo, ali ima!

Pišem pismo Djedu Božičnjaku! Veselim se Božiću, uskoro će počet ono Božićno ludilo! Bor, keksi, pokloni, kupnja poklona! Joooj! Jedva čekam!
Moram još sastaviti do kraja svoju listu želja za Djeda Božičnjaka! (čisto dječije)!

Veselim se, neznam što napisati, ipak, morat ćemo pričekati do sljedećeg smislenog posta! Mwa!